Javni forum

---

Hm, čini mi se da si ti jedini aktivan na ovoj stranici.. Što ostali rade (ne rade)?! Nema veze. Bolje da ja krenem.. Kao početak uzela bih npr. protekla tri tjedna. Morala sam sastaviti povjerenstvo za praćenje učenika s teškoćama (Povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djece dorasle za upis u osnovnu školu - u sklopu toga je i za djecu s teškoćama). Moja škola je mlada (jako mlad kolektiv, vrlo malo iskustva) i nema, osim mene, potrebne osobe za praćenje (defektolog, psiholog, liječnik šk. medicine) pa sam sve morala tražiti po okolnim gradovima (Vukovar, Vinkovci). OK, nije to toliki problem, ali kome se obratiti? Dok ja pohvatam sve osobe koje mi mogu pomoći prođe gotovo cijeli tjedan (netko je na bolovanju, netko radi poslijepodne, netko se jednostavno ne javlja, netko još uopće ne postoji za određenu funkciju..). Ni to nije toliki problem. Treba sastaviti dopis Uredu državne uprave. Nema problema. Sve se da riješiti. Zatim prikupljam potrebne podatke od roditelja i učitelja (razrednik, vjeroučiteljica, uč. engleskog, uč. njemačkog,..) i onda dolazi na red razgovor pedagoga s učenikom. Nije problem razgovor, može se to, ostvari se zaista ok kontakt s učenikom, ali što ja točno pitam?! Listam Jurićevu Metodiku, sve moguće skripte prof. Munjize i prof. Pažin - Ilakovac, zovem mentoricu i napokon nešto 'sklepam'. Eto, dva tjedna protekla su u znaku zivkanja, razgovora, praćenja da bih na kraju ja nešto - 'sklepala'. Nekako mi se čini da ne bih trebala ništa 'sklepat'. Znam da iskustvo čini svoje, ali ja definitivno nisam bila spremna za sve ranije navedeno. Govorimo o praćenju, govorimo o protokolima, ali, osim sociometrije, na faksu (ni na praksi) nismo imali priliku provesti išta što trebamo koristiti u svom radu (ok, ja sam imala priliku na učenicima testirati brzo čitanje po Furlanu ). Sve se to spominje, ali kada se susretneš s konkretnim problemom, pomalo lutaš. Profesorica Buljubašić (ili je bila Peko, nisam sigurna) provela je anketu zadnji dan predavanja koliko se sigurni osjećamo u svoje znanje i sposobnosti kao budući pedagozi... Znam da sam je bila prilično sigurna. Isto tako znam da ću se i 'pohvatati' jer stalno nešto čitam, proučavam, učim, otkrivam. Da se razumijemo, svakako bih ja čitala, učila... i inače, ali smatram da bi mi definitivno bilo lakše da sam se s nekim stvarima susrela ranije, na faksu.
Da danas samo ne prigovaram, moram i pohvaliti studij. Definitivno me je pripremio na suočavanje s različitim ljudima (čitaj: učitelji, ravnatelji, roditelji) i poučio različitim načinima komunikacije s njima (a da sve završi koliko - toliko pozitivno). Rješavanje sukoba je odlična stvar koju sam 'pokupila' s predavanja. To će vam definitivno trebati!
Evo, za sada toliko! Inače mi je u školi odlično! Kada vas kolektiv prihvati, kada vas učenici upoznaju, kada vam se počnu samostalno svi javljati i žele surađivati, onda sve postane lakše. Meni najveći problem bio je pronaći ravnotežu, orijentirati se u cijeloj toj novoj situaciji. Imala sam dojam da sam na nekom vrtuljku i da ništa ne mogu dobro fokusirati jer se stalno mičem. Sada je definitivno bilje. Neke stvari se poslože na mjesto, a neke su na dobrom putu...